PROVO Provo je bio holandski kontrakulturni pokret 1960-ih, orjentisan na provociranje nasilnih reakcija vlasti, upotrebom nenasilnih provokativnih taktika.
Naziv “ provo“ dolazi od reči provokacija, a dato je grupi mladih koja je izvodila simboličke akcije, organizovala manifestacije i izbacivala slogane protiv neslobodarskog karaktera društva. Koristili su kombinaciju nenasilja i apsurdnog humora radi postizanja društvene promene.
Sprovođenje provokativnih akcija je započelo 1964. i 1965. kada je Robert Jasper Grootveld počeo održavati happeninge” oko kipa Het Lieverdije (Mali prosjak) koji je gradu Amsterdamu poklonila velika kompanija za proizvodnju duvana. Tu su, uz učešće publike, kritikovali potrošnju duvana i gradski smog kao simbole zapadne civilizacije. Ta dešavanja su se pretvorila u masovne manifestacije, sve više usredsređene na teme gušenja slobode, a omladinu koja je tu dolazila su kasnije prozvali provosima.
1965. prilikom veridbe princeze Beatrix sa Nemcem Klausom von Amsbergerom došlo je do prvih provokativnih akcija skupine kojoj je pošlo za rukom da omete raskošan vladarski obred.
12. jula 1965. je izašao prvi broj časopisa “Provo”, koji je odmah bio zaplenjen zbog sadržaja i zbog deljenja na ulici bez odobrenja. U naredne dve godine je izdato još petnaest brojeva, od kojih neki i u 25.000 primeraka.
U martu 1966. godine za vreme venčanja Beatrix i Klausa, provosi su organizovali protest, bacali dimne bombe i suzavce na svečanu povorku, a zatim se sukobili sa policijom. Događaje je prenosila televizija u zemlji i inostranstvu, što je provose svetski poznatim.
Njihove akcije nisu prošle nezapaženo kod stanovništva, pa na opštinskim izborima u Amsterdamu u julu 1966. godine osvajaju 13.000 glasova (2.5%), što je dovoljno da jedan njihov kandidat, Bernard de Vrijes, bude izabran.
Najpoznatije inicijative provosa bili su takozvani beli planovi, kojima su praktičnim primerom ukazivali na drugačije vrednosti od preovlađujućih
Pokret se kasnije proširio i na druge evropske gradove, pa dolazi i do prvog (a ujedno i poslednjeg) međunarodnog kongresa provosa u dvorcu Borgharen od 12. do 14. novembra 1966. Ipak, videlo sa da se pokret mnogo više zasnivao na spontanosti širenja načina života nego na pokušaju organizacije. 13. maja 1967. se raznolika masa provosa okupila u parku Vondel u Amsterdamu da bi raspravljala o raspuštanju pokreta, i iako su mišljenja bila podeljena, pokret posle toga prestaje da postoji, a ni časopis više nije izlazio.
Naziv “ provo“ dolazi od reči provokacija, a dato je grupi mladih koja je izvodila simboličke akcije, organizovala manifestacije i izbacivala slogane protiv neslobodarskog karaktera društva. Koristili su kombinaciju nenasilja i apsurdnog humora radi postizanja društvene promene.
Sprovođenje provokativnih akcija je započelo 1964. i 1965. kada je Robert Jasper Grootveld počeo održavati happeninge” oko kipa Het Lieverdije (Mali prosjak) koji je gradu Amsterdamu poklonila velika kompanija za proizvodnju duvana. Tu su, uz učešće publike, kritikovali potrošnju duvana i gradski smog kao simbole zapadne civilizacije. Ta dešavanja su se pretvorila u masovne manifestacije, sve više usredsređene na teme gušenja slobode, a omladinu koja je tu dolazila su kasnije prozvali provosima.
1965. prilikom veridbe princeze Beatrix sa Nemcem Klausom von Amsbergerom došlo je do prvih provokativnih akcija skupine kojoj je pošlo za rukom da omete raskošan vladarski obred.
12. jula 1965. je izašao prvi broj časopisa “Provo”, koji je odmah bio zaplenjen zbog sadržaja i zbog deljenja na ulici bez odobrenja. U naredne dve godine je izdato još petnaest brojeva, od kojih neki i u 25.000 primeraka.
U martu 1966. godine za vreme venčanja Beatrix i Klausa, provosi su organizovali protest, bacali dimne bombe i suzavce na svečanu povorku, a zatim se sukobili sa policijom. Događaje je prenosila televizija u zemlji i inostranstvu, što je provose svetski poznatim.
Njihove akcije nisu prošle nezapaženo kod stanovništva, pa na opštinskim izborima u Amsterdamu u julu 1966. godine osvajaju 13.000 glasova (2.5%), što je dovoljno da jedan njihov kandidat, Bernard de Vrijes, bude izabran.
Najpoznatije inicijative provosa bili su takozvani beli planovi, kojima su praktičnim primerom ukazivali na drugačije vrednosti od preovlađujućih
Pokret se kasnije proširio i na druge evropske gradove, pa dolazi i do prvog (a ujedno i poslednjeg) međunarodnog kongresa provosa u dvorcu Borgharen od 12. do 14. novembra 1966. Ipak, videlo sa da se pokret mnogo više zasnivao na spontanosti širenja načina života nego na pokušaju organizacije. 13. maja 1967. se raznolika masa provosa okupila u parku Vondel u Amsterdamu da bi raspravljala o raspuštanju pokreta, i iako su mišljenja bila podeljena, pokret posle toga prestaje da postoji, a ni časopis više nije izlazio.
No comments:
Post a Comment