Johan Huizinga (decembar 7. 1872. - februar 1. 1945.) je bio holandski istoričar i jedan od osnivača moderne kulturne istorije. Bio je sin Dirka Huizinga-e, koji je bio profesor fiziologije. Svoju karijeru započeo je kao student Indo-germanskih jezika, gde je diplomirao 1895. godine. Posle toga studira komparativnu lingvistiku, gde je odlicno savladao Sanskrit. Svoj doktorat je bazirao na ulozi 'Jestera' (jester je osoba koja zabavlja ljude, slicno dvorskoj ludi) u indijskoj drami 1897. godine.
Ipak 1902. godine, njegovo interesovanje se okrece ka srednjem veku i renesansi. Kasnije 1915. godine postaje profesor generalne istorije na lejdenskom univerzitetu, gde je predavao do 1942. godine. Od 1942. do 1945. godine nacisti su ga drzali u pritvoru. Umire 1945. godine.
Veoma je vazno reci da je Huizinga imao estetski pristup istoriji, gde su umetnost i sam spektakl igrali ogromnu ulogu. Njegov najpoznatiji rad je "Jesen srednjeg veka" (1919. god.). U ovom radu je predstavio kasniji srednji vek kao pesimistički period i period pun dekadencije, suprotno od generalnog misljenja gde je to bio preporod. Od drugih radova, vazno je pomenuti "Erasmus" i "Homo Ludens".
Loš prevod u potpunosti preuzetog sadržaja sa en.wiki uz veći broj pravopisnih grešaka.
ReplyDelete